Danas ćemo pisati o Oliveri Čirković koja je jedna od najpoznatijih ličnosti kada je kriminal u pitanju. Nekada je bila košarkašica, a nakon toga se odlučila baviti vođenjem kriminalne grupe koja se nazivala Pink Panter.
Ono što Oliveru Ćirković izdvaja od drugih ljudi sa sličnim iskustvima jeste njena iskrenost. Bez straha govori o svojim greškama i izborima, jer upravo u toj otvorenosti leži njena najveća autentičnost. Nikada nije pokušavala da pobjegne od prošlosti niti da je prikrije. Naprotiv, iskoristila ju je kao oružje kojim upozorava druge, posebno mlade, na opasnosti života na ivici zakona. Njene riječi nisu opravdavanje, već opomena i poruka da nijedna zabluda ne vrijedi cijene koju donosi.
U središtu njenog života uvijek je bio sin Nikola, osoba koja joj je davala snagu u najtežim trenucima. Olivera često ističe da je njen najveći uspjeh upravo on, jer u njemu vidi sve ono čime se može ponositi. I pored lutanja, kriminalnih poslova i zatvorskih kazni, uspjela je da mu bude majka koja voli i štiti. Nikola je izrastao u harizmatičnog muškarca, prepoznatljivog javnosti najprije kroz vezu s pevačicom Angellinom, a kasnije kroz novu ljubav sa Katarinom Sekulić, djevojkom koja nije poznata široj javnosti. Olivera je sa ponosom objavila njihovu zajedničku fotografiju, naglašavajući da njen sin, nakon godina koje su proveli samo njih dvoje, konačno ima oslonac i u partnerki.
Njen životni put bio je neobičan i pun obrta. Kao mlada, bavila se košarkom i ostvarila zavidnu karijeru. Igrala je čak i u Grčkoj, gdje je mogla da izgradi sportski put o kojem mnogi sanjaju. Ipak, splet okolnosti i jedno poznanstvo na svadbi promijenili su tok njenog života. Tada je ušla u svijet podzemlja i postala dio ozloglašene grupe „Pink Panter“, poznate po spektakularnim pljačkama dragulja širom Evrope.
U početku je uživala u moći i bogatstvu. Luksuz, dragulji i adrenalin činili su da misli da je nepobjediva. Ali ubrzo je shvatila da takav život uvijek ima cijenu. Umjesto luksuznih apartmana i raskošnih putovanja, dočekala ju je zatvorska ćelija. Olivera je tri puta bila iza rešetaka, a postala je i jedina žena u Grčkoj koja je uspjela da pobjegne iz zatvora.
- Kao član „Pink Pantera“ bila je dio pljački dragulja širom Evrope.
- Tri puta je boravila u zatvoru, gdje je naučila najteže životne lekcije.
- Slikanje joj je postalo ventil i način da pronađe unutrašnji mir.
U zatvoru se isticala kao umjetnica. Slikanje je bilo njen bijeg i način da diše. Govorila je da je najviše boljelo kada bi ostala bez boja, jer je to za nju značilo gubitak slobode unutar slobode. Uprkos neprijateljstvima i borbama, uspjela je da pronađe način da sačuva sebe i svoje dostojanstvo.
Njeno filmsko bekstvo ostalo je zapamćeno – preko službeničkog telefona i uz pomoć ljudi s druge strane zidina, isplanirala je bijeg kroz glavni ulaz. Na izlazu su je čekala dva motora. Ta drskost pokazala je koliko je bila spremna da rizikuje, iako je već jednom osjetila težinu robije. Međutim, kada se ponovo vratila u istu zemlju nakon bijega, splet nesrećnih okolnosti doveo je do hapšenja i novih dugih godina kazne.
Olivera nikada nije krila da se ne kaje. Smatrala je da kajanje nema smisla, jer veže čovjeka za prošlost i sprječava ga da gleda naprijed. Zato je svoje greške pretvorila u lekcije. Umjesto žaljenja, odlučila je da živi sa sviješću da je uvijek moguće krenuti ispočetka. Nakon izlaska iz zatvora, posvetila se slikanju i pisanju. Njene autobiografske knjige u tri dijela privukle su pažnju javnosti jer u njima bez ustručavanja govori o svom životu, porodici i kriminalnoj prošlosti.
Iako danas vodi mirniji život, i dalje zrači snagom i neposrednošću. Kaže da nije uvijek srećna, jer sreća nije stalno stanje, ali je zadovoljna time što je preživjela sve nedaće i uspjela da stane na noge. Mladima poručuje da ne traže idole, jer vjeruje da idealizacija uvijek vodi razočaranju. Posebno ih upozorava da kriminal nikome ne može donijeti dugoročno dobro – taj put vodi samo ka zatvoru ili gubitku života.
- Ne kaje se, jer kajanje vidi kao okove prošlosti.
- Mladima poručuje da ne traže idole.
- Ističe da kriminal vodi samo ka zatvoru ili smrti.
Za sebe kaže da će do posljednjeg dana imati želje i snove, jer čovjek koji prestane da sanja prestaje i da živi. Olivera Ćirković ostaje primjer da i nakon najmračnijih poglavlja život može da se promijeni. Njena priča svjedoči o snazi, ponosu, ljubavi prema sinu i sposobnosti da se iz pepela digne novi čovjek. Ona pokazuje da se smisao može pronaći i nakon pada i da istina, ma koliko bila bolna, oslobađa.
