Mama me zamolila jučer da joj pogledam nešto na telefonu jer joj jedna aplikacija nije radila onako kako bi trebalo da radi. Dok sam u postavkama tražila u čemu je problem slučajno sam naletila na poruku od tate.
Nisam to tražila, niti sam imala namjeru kopati po njenim stvarima, ali poruka mi je jednostavno iskočila pred oči. Ono što sam pročitala toliko me dirnulo da mi je bilo teško suspregnuti suze.
Moji roditelji su u braku više od trideset godina. Žive skladno, ali kao i svi parovi, imaju svoje uspone i padove. Tata zbog posla često putuje vikendom, a mama ostaje kod kuće. Navikla je na njegov ritam, ali nikada nisam razmišljala o tome koliko im zapravo znači ta međusobna povezanost. Tek ta jedna poruka pokazala mi je koliko je ljubav koja traje decenijama i dalje živa i jaka.
Poruka je glasila: “Nedostaje mi tvoja kosa, tvoja koža, tvoj miris, naša kuća i naša djeca.” Te riječi su me pogodile ravno u srce. U njima je bilo toliko nježnosti, topline i iskrene čežnje. Nisam mogla vjerovati da poslije toliko godina zajedničkog života tata i dalje osjeća takvu ljubav i privrženost prema mami.
Uvijek sam znala da se oni vole. Njihovo ponašanje jedno prema drugom, sitni gestovi pažnje, način na koji se pogledaju – sve je to govorilo više od riječi. Ipak, svjesna sam da niko nikada ne može znati što se zapravo dešava unutar nečijeg braka. Ponekad ljudi glume pred drugima, a iza zatvorenih vrata nose svoje borbe. Ali ova poruka bila mi je dokaz da ono što sam osjećala gledajući ih nije bila iluzija. Njihova ljubav je stvarna, duboka i postojana.
Tada sam sebi rekla: “Ovo je ono što ja želim. I na manje ne pristajem.”
Često slušam kako ljudi govore da su svi muškarci isti, da ljubav iz bajki ne postoji, da treba biti zadovoljan onim što imaš jer “boljeg nema”. Mnogi me pokušavaju ubijediti da su moja očekivanja previsoka i da život nije film. Ali nakon što sam vidjela tu poruku, znam da je moguće pronaći odnos u kojem postoji poštovanje, nježnost i iskrena povezanost. Ako to postoji kod mojih roditelja nakon toliko godina, postoji i za mene.
- Ne tražim ništa što i sama ne mogu pružiti. Spremna sam voljeti iskreno, davati pažnju, razumijevanje i podršku. Ali isto tako želim da i druga strana uloži trud. Ne želim da se zadovoljim vezom u kojoj se osjećam usamljeno ili neshvaćeno, samo zato što društvo misli da “boljeg nema”.
Ljudi često kažu: “Sama si ga birala.” I upravo zato pažljivo biram. Ne za nekog drugog, ne da bih ispunila tuđa očekivanja, već za sebe. Biram ono što će meni donijeti mir i sreću. Ako to znači čekati duže, ako to znači proći kroz razočaranja, neka bude. Radije ću biti sama nego živjeti pored nekoga tko me ne voli onako kako zaslužujem.
Ta jedna poruka podsjetila me da prava ljubav ne stari. Da i nakon godina zajedničkog života možeš i dalje čeznuti za svojim partnerom, nedostajati mu, željeti ga blizu. Ljubav nije samo početna zaljubljenost, nije samo romantika prvih mjeseci. Ona je i odanost, prisutnost i želja da dijeliš život s nekim i nakon što prođe sva ona početna euforija.
- Kada sam razmišljala o tome, shvatila sam da su upravo te male stvari ono što čini razliku. Poruka poslana iz drugog grada, nekoliko iskrenih riječi koje govore da misliš na osobu, da ti nedostaje – to je snaga koja održava vezu živom. To je dokaz da ljubav nije mrtva, već da se svakodnevno obnavlja kroz geste i pažnju.
Zbog toga neću dopustiti da me iko ubijedi da tražim previše. Želim ljubav koja je nježna i postojana, koja će trajati i kada prođu godine. Želim partnera koji će, i nakon dugog zajedničkog života, moći napisati poruku punu iskrene čežnje, baš kao što je tata napisao mami. Jer ako to može postojati kod njih, može postojati i kod mene.
Ne želim život u kojem ću pristati na manje samo zato da ne budem sama. Želim život u kojem ću s ponosom reći da sam izabrala osobu koja me voli istinski, a ne iz navike. Zato ću paziti kako biram, i birat ću za sebe.
