Gornji Vakuf je mirno i tiho mjesto koje je poznato po svojim prirodnim ljepotama i dobrim ljudima, desila se jedna neobična pojava koja je iznenadila sve njegove stanovnike.
Na plantaži lješnjaka porodice Zulum iznenada se dogodilo nešto što je zauvijek promijenilo mirnu svakodnevicu mještana. Tlo, koje je godinama hranilo stabla, otvorilo se i formiralo ogromnu rupu. Duboka, tamna i ispunjena vodom, djelovala je kao prolaz u neku nepoznatu dubinu. Mirsad Zulum, vlasnik zemljišta, bio je prvi koji je svjedočio tom prizoru. Njegov sin ga je pozvao da dođe, a on je u početku mislio da je riječ o dječjoj nestašluku. Ali kada je stigao i ugledao urušeno zemljište, noge su mu zadrhtale. Pred njim je bio ponor, a oko njega zemlja kao da nikada nije ni postojala.
Mirsad je pokušao procijeniti dubinu. Bacao je kamenčiće i slušao kako odjekuju dok tonu, shvativši da rupa ide daleko ispod površine. Ono što je bilo posebno fascinantno bilo je jedno stablo lješnjaka koje se našlo na samoj ivici ponora. Zemlja se urušila oko njega, ali ono je stajalo, nagnuto, ipak prkosno.
• Pojava je izazvala uzbunu među mještanima.
• Neki su je objašnjavali prirodnim procesima, poput podzemnih ponora ili djelovanja vode.
• Drugi su odmah posegnuli za starim narodnim vjerovanjima.
Jedna starija žena je rekla da „zemlja nikada ne puca bez razloga“ i da je to možda znak da dolazi nešto veliko. Takve riječi nisu pomogle da se ljudi umire, naprotiv – još više su podgrijale strahove.
U bosanskoj tradiciji, ovakvi događaji često se smatraju predznakom nesreće. Iako se nauka može pozvati na procese erozije i podzemnih voda, osjećaj nelagode među ljudima nije bilo lako otkloniti.
Mirsad, iako zbunjen i zabrinut, pokušao je pronaći rješenje. Zajedno s prijateljem pokušao je zatrpati rupu kamenjem. Nadao se da će na taj način zaustaviti širenje. Međutim, komšije su ga upozorile. Govorile su mu da se ne igra s prirodom i da sačeka stručnjake, jer bi nepromišljeno zatrpavanje moglo dovesti do još većeg urušavanja.
• Mogla bi nastati nova oštećenja zemljišta.
• Postojala je mogućnost da ponor proguta još stabala.
• Najveći strah bio je da bi kuće i imanja u blizini mogla biti ugrožena.
Zajednica je odlučila čekati geologe. Njihov zadatak je bio da procijene rizik i daju odgovore: hoće li rupa rasti, da li je opasna za okolinu ili je to izolovani fenomen koji se može kontrolisati? U međuvremenu, među ljudima se osjećala napetost. Svako je imao svoje mišljenje, ali niko nije imao sigurne odgovore.
Ova neobična pojava postala je podsjetnik na moć prirode. Dok su jedni sve posmatrali kroz prizmu nauke, drugi su se prisjećali starih priča i vjerovanja. Ipak, jedno je bilo jasno – rupa je postala simbol nesigurnosti. Ljudi su shvatili da ono što se smatra stabilnim može nestati u trenu.
U Gornjem Vakufu vladala je tiha napetost. Ljudi su razgovarali o tome na pijaci, ispred svojih kuća, pa čak i u šapatu pred djecom, kako ih ne bi plašili. Čekanje na stručnjake postalo je simbol nemoći pred prirodom, ali i pokazatelj zajedništva.
• Komšije su obilazile porodicu Zulum da pruže podršku.
• Neki su donosili praktične prijedloge, drugi samo tople riječi.
• Svi su osjećali da ih ovaj događaj povezuje, jer ih podsjeća na krhkost njihovog svijeta.
Jedna rečenica posebno je odjeknula: „Zemlja pamti sve, a ponekad nas opomene kada to najmanje očekujemo.“
Priča o rupi u zemlji prestala je biti lokalna vijest. Pretvorila se u priču o nepredvidivosti života i snazi prirode. U trenutku kada se čini da je sve stabilno, tlo se može otvoriti i pokazati koliko su ljudi mali pred njegovom snagom.
Ipak, ova situacija otkrila je i drugu stranu – snagu zajedništva. Ljudi su se okupili, razgovarali i tražili rješenja. U zajedničkom strahu pronašli su osjećaj jedinstva.
Hoće li rupa ostati, rasti ili se zatvoriti, još uvijek niko ne zna. Ali sigurno je da će živjeti u pričama mještana. Neki će je pamtiti kao upozorenje, drugi kao rijedak prirodni fenomen. Za sve će ostati iskustvo koje pokazuje da priroda nije samo izvor života, nego i sila koja može u trenu promijeniti sve što mislimo da je čvrsto i sigurno.
